Bacili smo sve u vjetar – žongleri Skinuli odijela sjajna – po mjeri Riješili sve poslat kvragu – u sebi Zapalili trag u travi – što ne bi? Nije lako, okolina, gledat će te prijeko Ako radiš nešto drugo što već nije netko Nije život ko iz knjige, strana slijedi stranu Najbolji si kada šiješ sam po svome planu Okreni se oko sebe – jesi li sretan Sve je forma, sve je vrh – al nisi kompletan Suze sina razmetnoga liješ na šanku Uzeo si krivu mladu, oženio banku Mislili ste nema šanse upasti u zamku Pažljivo ste odabrali onu vašu stranku Zgrnuli ste pare ko da to je put do sreće ali pare nikada u grob ponijet nećeš REFREN: A mi, imamo samo vjetar u kosi Osmijeh na licu što prkosi Sretni smo sami, goli i bosi Na ulici Vozili smo krivom trakom i u kontra smjeru Izbjegli da slupamo se u prvu banderu Nastavili tako jer smo htjeli da nas puca Smijali se dok su nas sprovodili do suca Pratili smo svoje snove, zatvorili oči Spavali smo danju, izlazili smo po noći Napravili nešto da se pamti godinama Rekli ste da nije neš u redu sa nama Ne treba nam tuđa ruka ni sigurno krilo Bacamo se pred lavove, što god da bilo Pitamo što ne smije se, smijemo se glasno Nemamo sve odgovore, al sve nam je jasno Pali smo od alkohola i od lake droge Pljunuli smo krv i opet ustali na noge Plesali smo “Happy” dok se svijet krenuo rušit Počeli smo motat da ne prestanemo pušit. REFREN BRIDGE: Mi smo izrasli iz asfalta Kao šaren cvijet iz kamena Djeca ulica i zidova To smo mi, to smo mi. Život naš je bez iluzija Stojimo čvrsto na nogama Sanjamo u žarkim bojama To smo mi, to smo mi.

U gradu živi bezimeni lopov Što reda ljude pred hladne zidove U četiri zida sakrij se na toplo Jer vani prijete čudne spodobe U ovom gradu nema mjesta za te Svi nose iste crne odore Glavu čuvaj, možda ti je skrate Ne otvaraj im ako pozvone Ukrast će ti dušu, dijete Ne biraju načine Ukrast će ti milo, drago Pronađi me REFREN: Oni dolaze Oni dolaze Pazi, čuvaj se Oni dolaze Gdje su lica nekadašnjih ljudi Što osmijeh nose kao zastavu Da pozdravimo sunce što se budi Da prkosimo vašem zakonu U ovom gradu uspavanih lica Čekamo da stignu promjene Krletke su pune žutih ptica Pjevaju, al nitko ne čuje REFREN Više se ne kriju, maske ne nose Nisu spodobe da bi prep’o se Lica slična kao bilo ko koga znaš Od njih sad ti najebavaš Njihov odgoj nije kao tvoj Ne pokušavaj nosit njihov broj Hoće zavest te lijepim riječima Zdravi ih razum ne zanima Jer ukrast će ti dušu dijete Ne biraju načine Ukrast će ti milo drago Oni izvrću, prevrću, muljaju, seru Po moždanom deblu sad nama se veru i traže svoj način da budu na vrhu Sami sebi su pronašli svrhu Skupljaju potpise, žele da ruše Slobodu – ma to bi da guše Crna odijela i ruka na srcu Ma ne daj da uđu u tvoju ulicu Jer ukrast će ti dušu dijete Ne biraju načine Ukrast će ti milo drago…

Opet je kiša Sjela na oblak pa na nas sišla Mokra do kože Kapi se tuku, kapi se množe Gunđaju ljudi Rukama prijete, stišću volane Nervozni ljudi Čvrsto stišću kišobrane REFREN: A meni trebaju ruke oko vrata Da me ugriju barem na po’ sata A meni trebaju ruke oko vrata Čekat ću te tu, ispod sata. kapi prsnu, razlete u asfalt neće prestat padat do ko zna kad nepregledne kolone nervoznih brisača nebo gradu sav njegov smog sad vraća tu ću bit, neće me isprat večeras hladan ljut gore sa dolca sjeverac dok kiša pere prugu od nje tračnice sjaje ja ću čekat dugu što sa zorom nastaje ako treba kisnut do kože dok ne dođeš, u noć dugo dok zadnju stanicu ne prođeš udisat ću grad, slušat ga kako diše do dugo u noć dok ne postane tiše dok bujica kiše sa asfalta više ne obriše tragove naše REFREN Evo je, kiša U mome Zagrebu novo ništa Kapi ko strijele Samo se djeca kiši vesele Sivo je nebo Ulica vlažna, a srce žedno Kad proljeće svane Sunce briše kišobrane

Teški kapci Pogled od pijeska Moj je smiraj Na krilima pljeska Svjetlima šarenim Pišem po nebu U noći se vraćam Zagrebu Tijelo mi bridi Putuje i kad stane Kapci se sklapaju Tek kada svane Slaba je utjeha Zlatnik u šaci Sve vam ih predajem U duši smo junaci REFREN: U duši smo junaci pred nama su bez imena mjesta težak je san kad pod njim je cesta dalek je put kad ne vidiš kraj a svaki put najbolje od sebe daj kući kasno već sviće tijelo teško se miče svaki mišić boli al što kad to srce voli nije zbog novca on ode nije zbog slave nema je ovdje nije zvijezda ništa ne sjaji svatko je lud tko u to se daje… U duši smo junaci Iznova opet Kad put pozove Moj se život Priča kroz tonove Iznova opet Za nove snove Milje se love Mi brojimo gradove

samo se smiri prepusti daj da uzme te spleen imaš pos’o, obitelj, budi pristojan fin gledaj druge što znaš viš’ kako oni su sve to što trebaš bit ti na njih sad ugledaj se pusti sve godine idu, što kažu tempi passati kolko ti treba sine da to više shvatiš zar nije vrijeme ti sad da budeš odgovoran i možda središ se malo, budeš ozbiljan samo se smiri prepusti vidiš ljubav je takva nakon svih godina prestane bit tol’ko slatka ne znači da nema žar al malo popusti te ispliva i druga strana ali navikneš se ljudi dođu, odu, prijateljstva se prazne malo tko bit će uz tebe ostat na duže staze budi svakome drug al čuvaj za sebe dio do sad si valjda to sam sve već naučio REFREN: jer s trideset već bi nešto trebao znati da se glavom kroz zid nikada ne isplati al mene ne pušta još ne pušta još s trideset već bi trebao… al’ ne još! Nemoj me mrzit Ja sam zadnji utopist Usred oluje Svoje gore zadnji list U zraku, ja balansiram na žici Za mene nema mjesta u vašoj slici A žudim sebi uzeti za pravo Progovorit i odlučit svojom glavom Isuviše inatna i radim što mi paše Živim samo svoje snove, a ne vaše. “Budi više ko drugi”, ja čujem glas u glavi Ništa tom glasu ne valja, što god da napravim Moj vlak života puni svoju kompoziciju a vi ste za me imali plemenitiju misiju “Sebična si, srami se”, glas se javi “znaššto se očekuje, time se pozabavi” al što kad ne vidim drukčije, a imam jedne oči S trideset mi više nema pomoći REFREN samo se smiri prepusti svima to dođe tak teško mjesec je dug pa štedi i sačuvaj nešto prestani mislit da znaš prihvati stvari da jesu vidjet ćeš s vremenom ipak za prave prijatelji tko su pusti sve svoje inate nisi ko’ dijete imaš sad svoju djecu na to te podsjete i više nisi ti sve oko čeg’ vrti se svijet je drukčiji, za njih bi dao baš sve.. REFREN Samo se smiri prepusti, svima bude nam teško Nije puno, al s 30 smo stvorili nešto Možda niste vi gordi, al ja se ponosim sobom I sve bi dala za riječi “mi se ponosimo tobom” Ali želje su tlapnja, paučina u zraku Neću predat se nemani što čuči u mraku Sašili ste odijelo za neko drugo tijelo Moje je golo i kao zastava bijelo

Najteže od svih težina Priznat je da si sretan Lakše je skriti lice I biti zagonetan Sreća je disciplina U kaosu naći nit Ne puštaj me samu U taj sjebani labirint REFREN: Netko te vidi Golog kao brezu Netko je tvoje sidro Na divljem vezu Najteže od svih težina Nosit je teret sam Podvuci i podijeli s dva I više nisi zagonetan Možda se bojim voljet Al kad zagrljaj usfali Padam na testu samoće U dvoje je lakše padati REFREN godine te mijenjaju reći ćeš isto za mene al osmjeh isti taj on nikada ne vene reći ćeš sasvim slučajno a valjda tako je trebalo je godina da opet sretnu se ti pogledi odavno zaboravili zašto nije više bitno druge već se našlo ništa više nema od svih zajedničkih tema valjda je i tebi ko meni sad malo trema sad kad već je tako ajmo probiti taj led sjest ćemo na kavu valjda tako je i red pričat ćeš mi svašta samo smješkat ću se eto ne znam što bi rek’o na to čudno mi je sve to kazat ću ti javi se sa figom iza leđa poljubit te obraz površno da ne vrijeđa poći svojim putem nastavit taj dan jebe se tebi kako se osjećam

Ne boli me ništa Teško da osjećam išta U osami tihoj Grizem prožvakane riječi Tišina me liječi Ne zamjeram ništa Teško da osjećam išta Križam ti ime S liste najbližih Prezime zaboravih Ne nudim ti ništa Teško da osjećam išta Šiljatu strijelu Ja sam izvukla Srce spasila REFREN: A najviše boli Kad me moliš Da ostanemo prijatelji Prošla voda ispod mosta Pametnome to je dosta ne osjećam ništa da li se uopće dogodilo išta dal bili smo mi? što smo jedno drugom dali? jesmo li zaslužili? jesmo li? ne osjećam ništa pa napuštam sve svejedno mi je bolje ostanimo stranci upoznajmo se opet negdje drugdje u novoj instanci ne ostavljam ništa na mene da podsjeti i zašto bi? samo krenimo dalje poželi mi sreću draga tebi želim ništa manje ništa manje

Poznat je ples Noga ispred druge Koraci, dva, tri Tijelo pamti Poznajem te ruke, vidi što mi one rade Lome me na faktore, ruše barikade Tijelo mi se trza, jurimo do cilja Do mjesta na kojem se raspada zbilja Jezik vlaži usne, ostajem bez riječi Vučeš me u sebe, ne mogu te spriječit Spajaju se svijesti, spajaju se tijela Prstima mi skidaš znoj sa čela Jedeš moju želju, staloženo, šutke Vrtiš oko prstiju, klizim ti kroz ruke Neće ništa ostat, izgorjet ću i nestat Predat ću se plamenu, odnijet će me vjetar I kad postanemo prošlost, vidjet ću te Pamtit ću manire, tvoje pokrete Tražit te u drugima, naći te pa gubit Pa te ljubit, u mislima ljubit REFREN: Glava zaboravi Srce ti ozdravi A tijelo pamti ostaje u tkivu, negdje između stanica kad dotaknu se kapci naziru se lica jednom bila (je) špica od tog sad su samo tragovi ne sjetiš se nikad dok jednom to ne zaboli vrati se taj dodir miris me ošamuti izgovori se šifra koju znaš samo ti vrijeme se premota al žaljenje ne dođe ostaje u tkivu negdje ispod kože negdje među stanicama pohranjeno uvijek iskustva čine svoje ipak sam čovjek zvuk ko okidač a lice teško prizivam osjećaj na površinu protiv volje izbijam tijelo sve to pamti duboko sve zakopa protivi se naredbama mentalnoga sklopa opa! i sve u trenu vrati se stanična memorija tako lako sjeti se

Ljubio si me u taksiju Nisam primijetila da si tu Odglumila sam predstavu Pa sam izašla u predgrađu Sad ni ne pamtim tko si bio A možda si mei volio Tvoje su usne pričale tajne Sad pričaju laži, šarene, sjajne REFREN: I bolje da smo nijemi Svatko u svojoj sjeni I bijes me katkad uzme Al ne miču se usne I neću ništa reći Živi u svojoj sreći I bijes me katkad uzme Al ne miču se usne stvarnost uzme danak riječi nauče bit grube usne prevale prostote zaborave da ljube četiri zida čuju al nauče da šute da čuvaju ko tajnu sve suze prosute uši ništa ne čuju oči slijepe odavno kad krene samo zatvore se znaju bit će odvratno lete ispod pojasa uvrede su jeftine psovke se ne susprežu optužbe su ozbiljne padaju sve maske, krv zavrije od strasti krv zavrije od strasti i ništa nije sveto padaju sve maske, krv zavrije od strasti krv zavrije od strasti baš ništa nije sveto REFREN I tko bi znao tko sam bila Previše toga sam sakrila Moje su usne mekane, nježne Al nisu ko njene, nikad ko njene REFREN

U tuđim stanovima živim život Jedem, spavam, plačem Smijem se i žvačem Sa balkona skačem A, ne, to ne U tuđim krevetima snivam snove Tražim tople ruke Što bi me privukle Na brzaka svukle A, ne, to ne REFREN: Što bi ti mogla dati Kad sve je moje tuđe Imam tek mali kofer I neko staro suđe Sve je drugo tuđe U tuđim gradovima pišem pisma Iz daljine mašem Suss und sauer Strasse Buljim u dno čaše A, ne, to ne U tuđim čizmama gazim svijetom Mijenjam tuđe kože Švercam di se može Jel ti smiješno, bože? A, ne, to ne REFREN sve što imam na prste dalo bi se zbrojat ne bi bio bogat da to idem prodat sve nešto petljam da stvorim ne ide mi baš a što da ti govorim stan tuđi, auto na mater laptop je moj al raspada se brate imam dobru volju al materijalno ništa ova ko i prošla godina mi ista vozim tuđi auto, čistim tuđi stan, ali da se žalim sam preponosan što bi ja mog’o dat a da već nemaš dam ti svoje snove sa mnom da ih snivaš

Sa mog prozora u Parizu Vidim šarena tjemena Ljude tuđega plemena I osamu Sa mog prozora u Parizu Vidim razmaženu djecu Maćehe u skupom nercu I osamu REFREN: Sanjam, sanjam put Ja sanjam, sanjam put I gledam bijele tragove na nebu Sa mog prozora u Berlinu Gledam oblak što se skita Miris marokanskog šita I osama Sa mog prozora u Berlinu Rijeka podsjeća na moju Ljudi lete ko u roju Da pobijede osamu REFREN sve je daleko bolje što dalje to bolje pa mislim kakvo je moje jel’ bolje to moje i stisnem još čvršće čašu dignem noge na ogradu sunčan dan, plavo nebo sa balkona negdje u gradu ja kradem bogu dane sanjarim, ležim, na balkonu jednom od mnogih u mislima bježim u neke udaljene svjetove daleka mjesta tisućama milja vijugavih cesta kako bi bilo da tamo sam tamo da budem pa mislim na pola dana još danas da odem gdje nisam udahnem njihov zrak njihovo sunce da osjetim sa mog balkona gledam nebo i sanjarim

mogu se složit al samo malo jer znam do čega ti je stalo al da me vračaš nazad u vrijeme i da mi guraš sve te teme pa još od mene tražiš da uvijek biram u kojem ključu svoju muziku da sviram da bude ugodna tebi za tvoje uši jer u protivnom opet se tebi ruši ti me vračaš u povijest to ti je tema zazivaš pravdu makar u tebi je nema dvadeset godina valjda dosta je mijenjao bi ustav makar dobio si sve REFREN: al’ ja ne prihvaćam tvoj ne i nikad nisam uz tebe jer ja ne prihvaćam tvoj ne i shvati vrijeme mijenja se a svijet se mijenja Sava teče pod mostom ne želim ostati zamrznut u tom istom djeliću vremena koliko god da je bitno skidam ti kapu hvala ti neupitno budimo isti dok stvaramo novi svijet pustimo povijest da sudi za onih pet vrijeme ne vrača se zašto bi mi na istom mjestu uvijek ostali REFREN pusti me da idem naprijed prestani mi sijat strah pusti da iz svih ljudi izađe sav taj mrak pusti me da sanjam sutra da se ne vrtim u krug reci koliko iznosi tvoj dug

Kad muziku zamijeni tišina U mrtvoj si trci sa mislima Kada zažmiriš i ugase se boje Čuješ korake i pitaš se “tko je” Al već danima odgovor ti bježi Brusiš očnjake, napadaš i režiš Nećeš priznati, ali vjeruj, bojiš se Što će biti kada muzika utihne REFEREN: Sam na svijetu Ostaješ sam na svijetu Oko tebe su dragi ljudi Al ti si sam na svijetu Sam na svijetu Ostaješ sam na svijetu Nema kog da praviš ludim Kad si sam na svijetu Sam se bodriš i pišeš si pisma Proučavaš povijest da ne ponovi se ista Rasprostireš stol, al ne dolaze gosti Čuješ korake i pitaš se “tko si” Al već danima odgovor ti bježi Brusiš očnjake, napadaš i režiš Nećeš priznati, ali vjeruj, bojiš se Što će biti kada muzika utihne

Otpustila je dah što je stisnula na usnama Izdahnula mrak što je godinama čuvala Pustila konce što je držala u rukama I jednostavno – odustala. Ispravila leđa, čelo gordo digla Izvukla sve pouke jer život je igra Dočekala vlak bez karte u ruci Neće je stići bijesni vuci Nema pogleda u natrag, vidi što te čeka Krive Drine ostaju krive, dovijeka Stisnula je zube, ruke sklopila na prsima “Namaste, papci”, tiho je izustila Oči vide, prsti dirnu, zlo nek nosi rijeka Dok ne padneš neznaš vrh koji te čeka Usne ljube, obraz gori, zlo nek nosi rijeka Pogledala je u sebe i rekla: REFREN: Nosite me noge moje Nosite me odavde Kad se podignu zle vode Noge nek ih pregaze jel bi progutati ponos značilo povit i priznat da treba samo prešutit, pretrpit i u tom ostat il bi baš tome suprotno treb’o okrenut leđa možda ponos je znat na vrijeme otić’ kad te vrijeđa Nije mu svejedno i odluka je teška tko se tu posljednji smije i koji je potez greška Prevelik je luksuz da prizna koliko se lomi al ponos je tako proklet da te ostavi u komi Napravit će to makar na tom slomi zube Hrabrost je odustat, ludi neka gube neka spotaknem se u svoj korak sebi bit ću kriv Udari si šamar da zna da još je živ Oči vide, prsti dirnu, zlo nek nosi rijeka dok ne padneš neznaš vrh koji te čeka usne ljube, obraz gori, zlo nek nosi rijeka naprijed preko svih prepreka

Šuti, jer šutnja je zlato Bit ćeš bogat, jer šutnja je zlato Pregrizo jezik, jer šutnja je zlato REFREN: Živiš da ti prođe vrijeme Neka drugi nose breme Nijemi smo, šutimo pitaš me puno, ostavi sad to diraš što ne smiješ, šutnja je zlato vrtiš se u krug, stani na loptu previše radiš ostani duže kako si druže bože pomozi, prati moj pogled dobro te vozi di si ti jučer nisu te našli? bili su svi, što niste došli? pare su petkom, subotu lomiš birtija, utvrda, napad na juriš nula od čovjeka čude se ljudi jebeš mi sve a svi ste vi ludi REFREN Rodiš se gola, čista od grijeha Što će ti škola, neka si lijepa Nečije dite, nečija nesrića Vrijedna si samo kada si noseća E, sirota, bez soli na repu Evo ti šansa s figom u džepu Raširi noge, ne rabi kondome Ne dirkaj te svoje erogene zone Udaj se mlada, mrzi svog muža Neka te udre, bit ćeš mu draža Podigni djecu, sama i snažna Šuti i trpi, ti nisi važna Remiina strofa i refren inspirirani su tekstom Vedrane Rudan “Živim da mi prođe vrijeme?” objavljenim 27.08.2014. na njezinom blogu.

REFREN: k’o da nosim cijeli svijet na ramenima i umoran sam već od toga teško nosim se sa svim problemima al za pomoć nemam pitat koga nekad veliki snovi i svijet na dlanu danas obični ljudi u podstanarskom stanu brižno čuvamo sreću u četiri zida strepimo nad njom stalno da ju strah ne izda nikada sanjali nismo da može bit tako da kročimo sve dublje i dublje polako moji snovi još žive, al stvarnost ih grize guši, davi, trga sve krize preko leđa prošle i još prolaze predugo to stišće imam manje, sve je teže radim još više ovo teška su vremena i nikom nije lako pitaj dal’ sam sretan ali ne pitaj kako REFREN zbog vas sam u minusu radim da bi jeo nemam što stavit na stranu a nisam takav bio jednom imao sam snove jednom vjerovao u njih jednom davno mog’o naći inspiraciju, napisat sretan stih jednom pjevao sretne pjesme, lupo dlanom ti u dlan, a danas gledam otkuda da platim podstanarski stan jednom s drugim dijelit sreću svu sam znao jednom nisam znao tebe jednom volio sam sebe… REFREN Ja živim u svom svijetu, u svome balonu Ne mogu više gledat ljude kako klonu Ja ću te dignut gore, iznad ovog jada Samo me nemoj pitat odakle mi snaga

Meni je sve jasno I sve znam Znam što je moje da dam Znam kada propadam Ja sve vidim jasno I znam kada treba šutit Znam kada izać na linije Znam kada glupo se ljutit Imam u rukavu Spremne odgovore Mudro ću naljutit Tvoje bogove Meni je sve jasno Čuvam svoj talon Vjeruj, nema igre Koju neću odigrat po svom Nadmeno se dižem Iznad svih problema Glumatam holivudski I kad publike nema A svaku riječ kad ogoliš Još uvijek ne znam zašto me voliš Sve ću priznat, kukavički, Ako me ogoliš Al ne znam ti reći zašto me voliš